Zgodan pustolov, dvadesetšestogodišnjak, markantan i ambiciozan… Ne traži ništa, samo se hvali 
Neobično je započeti priču o galebu koji je oplovio svijet, a porijeklom je iz Slavonskog Broda. Još je teže započeti priču o čovjeku nakon čijeg života nije ostavljena, niti sačuvana, nikakva fotografija, a nepoznat je i datum i mjesto smrti.
Zna se jedino da je rođen u Brodu 3. siječnja 1825., a pretpostavlja se da je umro između 1885. i 1889. godine. Jedni misle da je umro u Brodu a drugi su skloniji vjerovanju da se vratio na Havaje u koje je bio zaljubljen.
O samozatajnom Tomi stoga, malo se zna. Osim činjenica da mu je nanešena velika nepravda, s obzirom da je čast “prvog Hrvatak koji je oplovio svijet” pripala Ivi Visinu (kojega se slavi “kao prvog Hrvata koji je oplovio svijet”, tj. šestog moreplovca kojem je to nakon Magellana pošlo za rukom). Tek ga je književni povjesničar i antologičar dr. Slavko Ježić 1955. uvrstio u svoju antologiju hrvatskih putopisaca.
Upravo zahvaljujući takvu ignoriranju Skalica je postao zanimljiv brodskom novinaru i publicistu Slavku Mirkoviću, koji je sabrao njegove putopise u knjigu Galijom oko svijeta. Riječ je o putopisu koji opisuje autorove fascinacije dalekim prostorima i civilizacijama, sadrži vrijedne opise tadašnjega života na moru, običaje stanovnika mnogih nepoznatih krajeva pa i opise pogibeljnih iskustava napada gusara i pokušaja iskapanja zlata na Aljasci
Skalica imao je samo 26 godina kada se 20. listopada 1851. finskim kitolovcem iz Bremena uputio na dalek put, preko Atlantskog oceana u jugozapadnom smjeru, prema Americi. Tako da, dok je Visin tek krenuo na put, Skalica je prošao već pola zemljaske kugle.
Skalica je s finskim kitolovcima oplovio Ognjenu zemlju, stigao u San Francisco, a zatim preko Havajskog otočja i Tihog oceana uplovio u Petropavlovsk na Kamčatki. Tovar istopljenog ribljeg ulja posada je uspjela prodati tek u Kini i onda se vratila u Europu
Tomo Skalica svoje je trogodišnje putovanje opisao u listu “Neven” 1856. godine. Njegov putopis sadrži vrijedne opise tadašnjeg života na moru, običaje stanovnika mnogih nepoznatih krajeva pa i opise pogibeljnih iskustava napada gusara i pokušaja iskapanja zlata na Aljaski.
Zanimljivosti
- Skalica i njegova posada ulovili su 32 kita i dobili 13.600 akova masti koje su prodali u Japanu. Nakon toga Skalica nastavlja lov na kitove u Japanskom moru, gdje ubijaju četiri kita, a potom se u Ajanu susreću s kineskim trgovcima.
- Na putu su ih napali i gusari, kojima su bili prinuđeni dati veći dio zaliha vode, hranu i nešto odjeće.
- Kada su prošli Novi Zeland zahvatila ih je strašna oluja koja je trajala 13 dana, a zahvaljujući nesposobnom kapetanu brod se nasukao i razbio i tom prilikom poginulo je 13 osoba. No, i ovaj se put Skalica (kojeg su zvali “srećogonja”) iz nevolja izvukao živ i zdrav, ali je ostao bez ikakve imovine.
- Sličan scenarij će se ponoviti i nakon negovog povratka kući, kada je Skalicama izgorjela obiteljska kuća. Otac Tomo, shrvan gubitkom obiteljske kuće naprasno umire i sin Tomo Martin ostaje bez sigurnog životnog oslonca.
No po svemu sudeći, umro je kao što je i živio: rastao je uz brodsku luku i brodove koji su dolazili i odlazili, maštajući kako će jednoga dana i on ploviti, ali daleko većim vodenim prostranstvima i brodovima. Nemiran duh ga je odveo u svijet i to ne bilo kakav svijet, već svijet koji pripada najhrabrijima, najupornijima i, u konačnici, najsretnijim – pustolovima!
Više o Skalici pročitajte ovdje! Ili naručite knjigu o njegovim dogodovštinama.
